Poštovani,
U izdanju Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu izašle su iz štampe dvije knjige pod naslovom:
1. Arhitektura uklesana u stijene, Arhitektonski fakultet u Sarajevu, 2019.,
2. Čovjek, nešto ili ništa, Arhitektonski fakultet u Sarajevu, 2019.
autora Prof. dr Ahmeta Hadrovića. Knjige su dostupne u biblioteci Arhitektonskog fakulteta.
Izvod iz recenzije Prof. dr Lemje Chabbouh Akšamija, vanredne profesorice Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu…Čarolija putovanja koja se kao ideja nameće čim pogledate sadržaj knjige daje djelu profesora Hadrovića neobičan šarm i ostavlja čitatelja da proputuje i upozna daleke i mistične krajeve. Ali to je tek površno percipiranje velike ideje, koja u sebi krije želju autora da direktno i indirektno predstavi i još jedan put elaborira svoju neiscrpnu temu, a to je egzistencijalni prostor.
Ovaj put profesor Hadrović se hrabro upustio u analizu koja je usmjerena prema dalekim prostorima, čiji zajednički imenitelj predstavlja GRADITELJSTVO UKLESANO U STIJENAMA. Veliki podvig po mom mišljenju napravljen je već činjenicom da se svaki put trebalo upustiti u stručnu analizu procesa građenja i postizanja rezultata koji su danas vidljivi, analizirati prošlost, istražiti autentičnost, a počesto i izvornost, uspostaviti međusobne poveznice i dati jedinstven stav, obuhvatajući sve one objekte koji spadaju u graditeljsko naslijeđe…
…Nikad više nego danas nismo imali prilike da čujemo kako veliki svjetski umovi sa rezervom govore o prošlosti, insistirajući da je riječ samo o hipotezama, koje ne moraju biti realnost. Civilizacije koje su ostavile svoje tragove u stijenama prepoznale su iznad svega kamen kao najtrajniji materijal, sa sigurnošću ću tvrditi historijski materijal, koji nam omogućava da danas sagledavamo i propitujemo vrijednosti koje smo naslijedili…
Izvod iz recenzije Prof. dr Nermana Rustempašića, vanrednog profesora Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu…Dokle god seže historijsko pamćenje i ljudsko sjećanje, postoje građevine i strukture od kamena. Čak se jedno čitavo razdoblje razvoja ljudske civilizacije naziva po ovome materijalu. Kamen je najstariji, najrasprostranjeniji i najdugovječniji građevinski materijal, jednako tradicionalan, ali i suvremen, koji je čovjek koristio u stvaranju arhitektonskog djela kao sklopa neodvojivih i međuovisnih elemenata: funkcije, konstrukcije i kompozicije. Ova osnovna tri elementa ne mogu se promatrati posebno i jednoznačno, pa se vrijednost arhitektonskog djela pokazuje u vještini uspostavljanja međusobnih odnosa spomenutih elemenata u višeslojnu cjelinu koja može biti manje ili više uspješna. Arhitektonska djela realizirana kao arhitektura uklesana u stijene, svakome tko će čitati ovaj interesantni rukopis ili je imao priliku i sreću da posjeti i na licu mjesta doživi neko od ovih arhitektonskih čuda, sigurno će ili jeste ostavio snažan dojam i dubokoumno razmišljanje o ljudskoj kreativnosti, istrajnosti, vremenu, društvenom i prirodnom okruženju u kojima su nastala, a koja su u najvećem broju slučajeva zaštićena kao nacionalna ili svjetska graditeljska baština…
Izvod iz recenzije Prof. dr Emira Fejzića, redovnog profesora Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu…Premda se u tekstu ne govori eksplicite o načinu razumijevanja drugog, kao ni o razumijevanju sebe, problematizirane teme odabrane su i obrađene tako da čitaoca samog navode na razmišljanje i izvlačenje odgovarajućih zaključaka o tome. A razumijevanje drugog i razumijevanje sebe danas su jedna od najvažnijih, ako ne i najvažnija tema sekularističkih, a sasvim sigurno i teoloških nauka. Autor teksta u tome je vidio šansu da na najbolji mogući način odgovori na pitanje šta je to čovjek. Da li u nepreglednoj i nepojmljivoj grandioznosti Svemira predstavlja tek jedno zrne pijeska, nezamislivo sitno i beznačajno – dakle ništa, ili je, obzirom da se Svemir potrudio i tako sitnog da ga napravi i obzirom na to da je jedino poznato živo biće koje promišljeno mijenja svoje okruženje, ipak nešto…
Izvod iz recenzije Akademika, Prof. dr Mehmeda Akšamije, redovnog profesora Akademije likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu…Simbolizam elaboriranog koji uključuje pojmovna analiza i prezenracija moguće je promatrati kroz kapi kiše (vode) koje padaju s neba i tvore nabujalu rijeku. Rijeka nije simbol života, znanja i plodnosti – ona doslovno jest dar atributa prostora i ovozemaljska spoznaja života-znanja-plodnosti, koja svojim pritokama empirijske i teološke sadržajnosti dekodira stav “Autora”; ne vȍdī samo do semantičko-pragmatičkog značenja, nego “tek” do nove, simboličko-iskustvene relevantnosti. Čini se opravdanim kazati da “značenjski učinci” zajedno sa prisutnim dojmovima i emocijama, koji su, s autorskog gledišta pak odlučujući u interpretaciji sadržajnosti, te doprinose porastu značenja, koje može promijeniti naše dosadašnje spoznaje doslovnog značenja, pa čak biti i u opreci s njim. Značenje ne izmiče, ostaje u čitljivim grafemima, u prijevojima osobnog, znanstvenog i teološkog. Treba priznati da se takva simbioza različitosti rijetko, veoma rijetko susreće…
…Rezimirajući iznesenu ocjenu o ovoj dojmljivoj rukopisnoj formi buduće knjige vrednovao bih ju kao originalno znanstveno djelo s važnim i višestruko iskoristivim metodološkim doprinosom u domeni terminološke obrade empirijskog i teološkog značenja uz autorsku simboličko-iskustvenu relevantnost. Upravo u tome segmentu buduća forma knjige je poželjan i nužno potreban priručnik za dio nastavnih dionica na različitim razinama studija Arhitektonskog fakulteta kada je riječ o dekodiranju pojmova koji mogu biti posvećeni metodama obrade.