Kolektiv Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, zajedno s brojnim generacijama arhitekata školovanih na ovoj instituciji, duboko je potresla vijest da nas je napustila profesorica emerita Ognjenka Finci — jedna od najistaknutijih, najvoljenijih i najinspirativnijih članica naše akademske i arhitektonske zajednice.
Svoj profesionalni vijek provela je u ovom gradu i državi, profesiju je uzdizala znanjem i dostojanstvom, a ljudima je bila nesebična podrška. Ovo, međutim, nije oproštaj — već kratko podsjećanje na bogatstvo i odgovornost koju nam je svojim životom, radom i prisustvom ostavila. Znamo da bi voljela da o njoj govorimo odmjereno, zato ćemo se podsjetiti samo nekoliko osnovnih crtica iz njene biografije.
Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu 1975. godine. Zvanje magistrice iz oblasti stanovanja stekla je 1982. godine na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, na temu „Sistem urbanog mobilijara i vizuelnih komunikacija i ideal humanizacije prostora grada“. Odmah po diplomiranju zaposlila se na Arhitektonskom fakultetu, gdje je najprije radila na predmetima Enterijeri i Kompozicije, a potom na Projektovanju 1 i ostalim predmetima Kabineta za stambene zgrade.
Uz pedagoški rad, više godina djeluje u grupi „A4“ pod rukovodstvom prof. Zlatka Ugljena, a potom i samostalno. Izabrana je u zvanje asistentice pripravnice 1975, asistentice 1976, više asistentice 1990, docentice 2003, vanredne profesorice 2008, te redovne profesorice 2013. godine. Od 1997. godine paralelno je predavala i na Akademiji likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu. Počasno zvanje profesor emeritus Univerziteta u Sarajevu dodijeljeno joj je 2018. godine.
Tokom prve dvije godine opsade Sarajeva, od 1992. do 1994, pored nastave, aktivno je učestvovala u kulturnim aktivnostima, među kojima se posebno izdvaja saradnja sa Susan Sontag na predstavi Čekajući Godota.
Bila je angažovana na brojnim projektima iz domena arhitekture, pri čemu se uspješno ostvarila u oblastima stanovanja, turizma, ugostiteljstva, privrede, zdravstva, urbanizma, rekonstrukcija, adaptacija i dizajna enterijera. Posebno se ističu i projekti dizajna pojedinačnih elemenata mobilijara i scenografije, kao i značajan opus iz oblasti grafičkog dizajna. Dobitnica je Godišnje nagrade ULUPUBiH-a Collegium Artisticum 2000. godine za vizuelni identitet proslave 50 godina Univerziteta u Sarajevu, te 2015. za koncept i realizaciju projekta značajnog za afirmaciju Akademije likovnih umjetnosti Unikatno oblikovanje 1998–2013.
Za knjigu „Dizajn sistema urbanog mobilijara i vizuelnih komunikacija“, izdatu 2008. i u međunarodnom izdanju 2009. godine, dobila je prestižnu međunarodnu nagradu „Ranko Radović“ za 2008. godinu i nagradu na 21. međunarodnom sajmu knjiga u Sarajevu 2009. godine.
Kao mentorica brojnih diplomskih i magistarskih radova na Akademiji likovnih umjetnosti i Arhitektonskom fakultetu, ostavila je neizbrisiv trag — ne samo kroz projekte i publikacije, već kroz ljude koje je podučila i oblikovala svojim primjerom.
Godinama je neumorno radila na jačanju struke, kroz izložbe i rad u stručnim komisijama. Njen doprinos nije prestao završetkom radnog vijeka – naprotiv. Nakon penzionisanja ostala je aktivna, nesebično dijeleći svoje znanje, sjećanja i vrijeme kako bi obogatila zajednicu. Posebno vrijedi istaknuti njen veliki doprinos u pripremi prve monografije Arhitektonskog fakulteta – vrijednog dokumenta koji svjedoči o našem zajedničkom radu i razvoju, a čiji je ona bila i svjedok i sudionik.
Profesorica Ognjenka Finci ostaje u našim srcima kao istaknuta arhitektica prostora, ideja i najljepših odnosa među ljudima. Nadamo se da je otišla na mnogo ljepši svijet nego što je ovaj, jer je to višestruko zaslužila. Zauvijek smo zahvalni što smo imali priliku da je poznajemo, da od nje učimo i sa njom sarađujemo. Neka njena plemenita duša pronađe vječni mir.
doc. dr. Lejla Kreševljaković, d.i.a.
Povezano
