TEORIJA I HISTORIJA ARHITEKTURE I ZAŠTITA GRADITELJSKOG NASLIJEĐA

Katedra za teoriju i historiju arhitekture i zaštitu graditeljskog naslijeđa jedna je od pet organizacionih jedinica za nastavni, naučnoistraživački i stručni rad. Od samog početka djelovanja 1954. godine, nastavni proces na Katedri struktuiran je unutar dvije integralne cjeline: teoriju i historiju arhitekture i zaštitu graditeljskog naslijeđa, u okviru obaveznih i izbornih predmeta na Prvom i Drugom ciklusu studija. Primarni cilj i zadatak Katedre jeste definisanje i osiguranje edukativnog procesa, koji prolazi putanju izgradnje spoznaja o usložnjavanju strukturalnih, tehnoloških i umjetničko-stilskih načela graditeljstva do konačnog stvaranja svijesti o izgrađenom prostoru kao intra/introgeneracijskoj svojini koja osigurava kontinuitet i očuvanje raznolikosti kulturnih identiteta. U tom smislu, Katedra je angažovana na razvoju, osavremenjavanu i prilagodbi curriculuma tekućim izmjenama doktrine zaštite i propitivanju procesa očuvanja vrijednosti izgrađenog prostora u širem kontekstu globalnih problema urbanog razvoja, demografske i ekološke krize i krize kulturnih identiteta. Administrativno, organizaciono i diskurzivno, Katedra podstiče i usmjerava proces usavršavanja nastavnog kadra koji teče paralelno i neodvojivo s kontinuiranim procesom modifikacija nastavnog curriculuma. Katedra za Teoriju i historiju arhitekture i zaštitu graditeljskog naslijeđa uvodi inovativne nastavne metode pažljivim kreiranjem balansa s dobrom praksom prethodnih generacija nastavnika. S jedne je strane zadržan kontinuitet klasične edukacije studenata o temeljnim znanjima o historiji i razvoju arhitekture. S druge strane, Katedra nastoji integrisati teme transformacije urbanog i arhitektonskog tkiva s naglaskom na principima očuvanja i odgovornog razvoja prostora u svoj nastavni plan i program. Ovakav holistički pristup ne samo da obogaćuje obrazovanje studenata, već ih priprema za aktivnu i odgovornu ulogu u oblikovanju budućnosti uz poseban senzibilitet za pitanja vezana uz zaštitu graditeljskog naslijeđa.

Generalno, inovativnost unutar obaveznih i izbornih predmeta Katedre na Drugom ciklusu studija predstavljena je implementacijom recentne globalne izmjene gledišta na tradicionalnu (kuratorijalnu) vezu vrednovanja (valorizacije) prostora sa značenjem graditeljske baštine i posljedičnih metoda djelovanja. Akcenat se stavlja na razumijevanje prostora graditeljske baštine kao nestatičnih kategorija, podložnih konstantnim promjenama unutar šireg razvojnog procesa, u kojem udio imaju mnogobrojne interesne grupe. Nekuratorijalna, vaninstitucijska procjena vrijednosti, čija održiva zaštita uslovljava odluku o upravljanju prostorom, okosnica je inovativne teoretske nastave s praktičnim zadacima postavljenim u takav okvir. Studenti se nastoje kroz radionice i semestralne zadatke izbornih i obaveznih predmeta uključiti u projekte saradnje s neekspertima (predstavnicima lokalnih zajednica, upravnim organima, privatnim i javnim vlasnicima dobara i sl.) i institucijama zaštite kulturnog naslijeđa, koncipirajući odgovore na probleme očuvanja i prenošenja vrijednosti.