U okviru projekta Srebrenica Outreach Project, koji realizuje Memorijalni centar Srebrenica – Potočari uz podršku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, održan je dvodnevni skup pod nazivom Srebrenica Architecture Meetings 2025 (SAM2025). Ovaj susret bio je zamišljen kao otvoreni prostor razmjene ideja, iskustava i emocija, u kojem su se okupili arhitekti i arhitektice iz različitih sredina kako bi promišljali mogućnosti razvoja Memorijalnog centra kroz arhitektonsku prizmu.
Program SAM-a zamišljen je kao dvodnevni susret arhitekata/ica sa idejom o kreiranju plana mogućih aktivnosti i intervencija, te svojevrsnog mapiranja prostora Memorijalnog centra sa potencijalom za dalji razvoj i nove priče, sve u cilju refleksije na memorijalizaciju događaja i genocida u Srebrenici kroz prizmu arhitektonskog stvaralaštva.
Okupivši arhitekte i profesionalce koji su na neki način bili uključeni u proces transformacije Fabrike akumulatora – od prostora industrijske proizvodnje do prostora memorijalizacije – a u periodu od nastanka MC do danas, htjelo se pokazati koliko je pogled i arhitektonski način planiranja i prezentiranja bitna karika stvaranja ovakvih prostora.
Uzimajući u obzir da se MCS prostire na oko 120.000 kvadratnih metara površine, te da korisne površine objekata prelaze 16.000 kvadratnih metara, može se jasno zaključiti kakav se izazov i potencijal nalazi pred upravom Centra, ali i svima onima koji daju doprinos njegovom razvoju.
Srebrenički memorijalni centar je mjesto koje ostavlja snažan utisak. U njemu je nemoguće biti neutralan – prostor nosi teret prošlosti, ali istovremeno otvara prostor za dijalog, obrazovanje i ljudsku povezanost. Upravo je ta složenost bila polazna tačka razgovora: kako prostor, koji je nekada bio fabrika, može postati mjesto koje govori o sjećanju, o tragediji, ali i o dostojanstvu, znanju i nadi?
Tokom obilaska Centra imali smo priliku posjetiti prostore ispunjene različitim postavkama i materijalima koji su prikupljeni tokom višegodišnjih aktivnosti, ali i kroz saradnje s različitim institucijama iz zemlje i svijeta. Shvativši da su arhiviranje, dokumentiranje i muzeološko izlaganje ključni u očuvanju sjećanja na genocid – komplementarno prostoru mezarja, koje je lokalnim putem razdvojeno od samog Centra – uprava je kroz različite projekte, razvijane u nekoliko faza od 2011. do danas, preuredila i u određenoj mjeri upotpunila prostorije upravne zgrade i glavne hale fabrike baterija. Tu se danas nalaze dvije izložbene postavke u zgradi Nizozemskog bataljona, sala za video projekcije, hala fabrike sa trajnim i povremenim izložbama, kao i nova postavka u nastanku, te mnoge prostorije i otvoreni prostori za nove sadržaje.
Prvoga dana, po dolasku u Memorijalni centar i uz organizovani obilazak izložbenih prostora imali smo priliku čuti i vidjeti više o angažmanu organizacije TIKA (kroz projekte na kojima je učestvovala arhitektica Merjema Zubača-Lemeš), koja je u protekloj deceniji vodila projekte obnove objekata i uređenja nekoliko izložbi, uključujući i onu u nastanku koja će biti inaugurirana 11. jula 2025.
Nakon upoznavanja sa radom centra i njegovom prostornom organizacijom, u prostoru za sastanke biblioteke MCS prezentirana su dva projekta (izvedeni i planirani) arhitektonskog ureda OSNAP iz Sarajeva (Memorial Room, Centar za posjetioce i konferencije) uz razgovor sa arhitektima Christophom Hinterreiterom, Kenanom Vatrenjakom i Irfanom Salihagićem koji su učestvovali u realizaciji ovih projekata.
Drugoga dana prezentirani su projekti Dunje Krvavac i Nikole Ostojića, od kojih je projekt uređenja parka kod ulaza u Administrativnu zgradu MCS posebno privukao pažnju učesnika – jednostavna, ali promišljena intervencija u prostoru koji povezuje svakodnevicu uposlenika s dostojanstvom mjesta sjećanja. Prezentacije je slijedio radni dio programa koji je započeo raspravom o trenutnom aktivnostima centra, prostorima koje koriste, te o posjećenim izložbama.
Osim dva spomenuta predavanja, Irhana Šehović i Dunja Krvavac su učesnicima SAM2025 pokazale i projekat koji je realiziran u 2021. godini pod nazivom Gradim kuću sjećanja, čije autorstvo potpisuju Ismet Lisica, Dunja Krvavac, Naida Lisica i Nedim Mutevelić, a koji je u razgovor unio i perspektivu inkluzije lokalnog stanovništva u procese memorijalizacije.
Ono što je obilježilo ovaj skup nije bila samo razmjena informacija, već otvoren razgovor – o izazovima, mogućnostima i odgovornosti. Arhitekti/ce, studenti/ce i predstavnici/ce Memorijalnog centra su kroz dijalog razmatrali kako dalje razvijati ovaj prostor, a da se ne izgubi njegova osjetljivost i značaj.
Prijedlozi za buduće aktivnosti, bile one programske ili prostorno-oblikovne, fokusirane su na iskorak u otvoreni prostor centra. Velike travnate površine predstavljaju područje u kojem se može djelovati na više načina. Prvi se ogleda u uređenju zelenih površina za potrebe uposlenika centra, zatim za posjetioce u toku godine ali i sa posebnim naglaskom na veliki broj posjetioca i vozila na svaki 11. jul.
Razgovaralo se i o uvezivanju otvorenih prostora u smislenu mrežu, kako bi svi oni koji borave u Centru mogli pronaći prostor za sebe i suočavanje sa svojim emocijama, što je posebno značajno imajući u vidu izložbe koje su postavljene ili će biti postavljene unutar fabričkih objekata. Uređenje otvorenih prostora na ovaj način postalo bi komplementarno svemu što je izloženo u zatvorenim prostorima, njihova svojevrsna refleksija, ali također i prostor za nove vidove izlaganja ili memorijalizacije koji do sada nisu implementirani u MC Srebrenica – poput instalacija, skulptura ili privremenih paviljona.
S druge strane, veličina zatvorenih prostora, kao i nemogućnost uređenja svih površina odjednom, ostavlja otvorenost za dugoročni razvoj institucije kroz promišljene faze razvoja dijelova Memorijalnog centra. Učesnici radionice dotakli su se i teme boravka u ili uz Centar, što može predstavljati i olakšavajuću i otežavajuću okolnost za buduće istraživače, pa je ta tema ostavljena za dalju analizu.
Ono što se posebno može istaknuti je i potencijal koji uprava MC već razvija, a to je saradnja sa međunarodnim institucijama koje se bave temama vezanim za genocid i zločine protiv čovječnosti, što može omogućiti određenim prostorijama ili površinama da postanu centri istraživanja, proučavanja, arhiviranja i dokumentiranja na svjetskom nivou.
Zaključak susreta nije bio konačan, već otvoren, što i priliči ovakvim procesima. Svi učesnici su izrazili spremnost da zajedno, kroz naredne korake, doprinesu razvoju Memorijalnog centra kao živog mjesta: mjesta koje pamti, ali i uči, istražuje, okuplja i daje prostor novim generacijama da razumiju i grade bolje društvo.
Dogovorena je priprema zajedničkog dokumenta koji će objediniti ideje i pravce razmišljanja iz ovog susreta, kao svojevrsna “mapa puta” za budući rad. Srebrenica Architecture Meetings 2025 bili su početak – važan, emotivan i odgovoran – jednog dugoročnog procesa koji traži pažnju, znanje i posvećenost.
