Jučer smo dobili studentsko pismo potpore, svjesni da je najveći dio njihovih pozitivnih vibracija i plemenitih misli upućen ka našem Seadu.
Na vijest o odlasku sa ovog svijeta nekog tebi bliskog i dragog, čovjek se ne može pripremiti, niti turobnu stvarnost jednostavno prihvatiti.
Prostrujala je kroz Arhitektonski fakultet i ostavila nas bez riječi, praznih pogleda punih nevjerice. Izgubili smo kolegu i prijatelja, koji je uvijek promišljao izvan uobičajenih sputavajućih okvira, bez ikakve sujete kakvu samo rijetki karakterni ljudi posjeduju. Karizmatičan, otvoren i neposredan, Sead je pronalazio jednostavne izlaze za ,naizgled, nerješive probleme. Onako elegantan, u sakou, bijeloj košulji i neizbježnim farmerkama, iz kabineta 506 je hitrim koracima prolazio fakultetskim hodnicima, kao da je kanio „uhvatiti“ vrijeme…
Generacije studenata su cijenili svog profesora, „upijali“ njegova predavanja, jer ih je sučeljavao sa stvarnim životom arhitekte. Istrajavali su u zaokruživanju njegovog mentorskog imena. I sa punim pravom.
Samo pojedini stvaraoci imaju tu sreću da iza njih ostanu graditeljska djela. Sead je još toliko toga mogao pružiti, ali je i za tako kratko vrijeme koje je proveo s nama, prepoznatljivim arhitektonskim rukopisom iscrtao nove obrise grada Sarajeva.
Arhitektonski fakultet je izgubio veliko stvaralačko ime i dobrog čovjeka. Duboko potreseni, dijelimo neizmjernu bol sa njegovim najbližim, majkom Dženanom, suprugom Lejlom, djecom Umom i Harisom.
Ovo nije Posljednji pozdrav, jer kad god budemo šetali gradom, podignut ćemo pogled i sjetit se našeg Seje…
Samo pojedini stvaraoci imaju tu sreću da iza njih ostanu graditeljska djela. Sead je još toliko toga mogao pružiti, ali je i za tako kratko vrijeme koje je proveo s nama, prepoznatljivim arhitektonskim rukopisom iscrtao nove obrise grada Sarajeva.
Arhitektonski fakultet je izgubio veliko stvaralačko ime i dobrog čovjeka. Duboko potreseni, dijelimo neizmjernu bol sa njegovim najbližim, majkom Dženanom, suprugom Lejlom, djecom Umom i Harisom.
Ovo nije Posljednji pozdrav, jer kad god budemo šetali gradom, podignut ćemo pogled i sjetit se našeg Seje…
Dekan Arhitektonskog Fakulteta Univerziteta u Sarajevu
Prof.dr. Erdin Salihović
Postovani Dekane, hvala vam sto ste nas, ovako lijepim i dirljivim rijecima, jos jednom podsjetili na privilegiju koju smo imali dijeleci zajednicke profesionalne interese, kolegijalnost i prijateljstvo sa nasim Sejom. Rijetki su ljudi koji i najteze situacije, sa osmijehom, pretvaraju u lagane, koji na kritiku odgovaraju duhovito, koji se znaju iskreno nasaliti na svoj racun. Sejo je bio jedan od njih i vjerujem da ce nam, osim po svojim djelima, ostati u sjecanju i po toj osobenoj vedrini i optimizmu kojima je zracio. Dijelili smo asistentsku poziciju od 1997, studirali u Ljubljani, zajedno radili na nekoliko enterijera i usudit cu se reci da sam ga dobro poznavala. Zato moram dodati, kako je uz svoje profesionalne vrline, bio izuzetno brizan i pozrtvovan suprug i otac. Tesko je. Svi smo izgubili nesebicnog kolegu i prijatelja.
Prof.dr. Nina Ugljen-Ademović
Poštovane kolege i dragi studenti,
Ne pamtim kada me je jedna vijest potresla kao poruka u kojoj je pisalo: “Nema više našeg Seje”.
Iza ljudi koji odlaze po pravilu ostaje osjećaj praznine. U našem društvu iza Seje je ostao vakum koji ne mogu popuniti ni svi veliki objekti koje je gradio, nagrade koje je osvajao, niti kompletna ostavština bosanskohercegovačke arhitekture, jer ništa ne može nadomjestiti gubitak dobrog, hrabrog i iskrenog čovjeka – pravog optimiste.
Sejo je bio autentična osoba, dobronamjerna prema drugima i dosljedna vlastitom svjetonazoru. Njegovi stavovi i mišljenja uvijek su bili jasni, precizni i iskreni, bez obzira da li se drugi slažu sa njima ili ne. Bio je čovjek sa lijepim manirima, lišen bespotrebne sujete, čije je prisustvo drugim ljudima poklanjalo apsolutnu slobodu da budu svoji i imaju svoje mišljenje, čak i kada misle potpuno drugačije. Bio je duhovit, vedar, karizmatičan i neposredan, bio je hrabar i pragmatičan, razmišljao je nesterotipno, hvatao se u koštac sa problemima i izazovima, i bio vješt u njihovom rješavanju.
Arhitektonski fakultet je izgubio mnogo, jer je otišla osoba koja je ovu ustanovu punila dignitetom i optimizmom. Studenti su izgubili mnogo, jer je otišla osoba koja im je nudila nadahnuće, bila uzor i osvjetljavala put ka izlazu iz opšte apatije bosanskohercegovačkog prosjeka. Asocijacija Arhitekata je izgubila čovjeka zbog kojeg se najprosperitetniji period ove organizacije u gradskom žargonu zove „Sejino doba“, kao sinonim za zlatno doba Asocijacije arhitekata u BiH. Kompletna struka je izgubila neizmjerno puno, jer je otišao čovjek koji je izgradio fascinantan broj kvalitetnih objekata, a mogao ih je izgraditi još puno, puno više. Ipak, najviše su izgubili njegovi najbliži jer su ostali bez nesebičnog prijatelja, brižnog i predanog sina, brata, oca i supruga.
Kažu da se čovjek čisti kroz tugu i bol, jer u tim trenucima u njemu izgaraju zloba, sebičnost i malodušnost. Iskreno se nadam da će nam ovaj gubitak dati životnu lekciju i da ćemo kada vrijeme prođe iz svega izaći kao bolji ljudi.
U ovoj tragediji je teško pronaći riječi utjehe i ohrabrenja, jer nije nimalo lako biti optimista. Optimizam je vještina kojom su ovladali samo rijetki među nama a takvih, na žalost, poznajem sve manje i manje.
Nedostajat ćeš nam Seade, optimisto, prijatelju.
Doc.dr. Vedad Islambegović
Drage kolege!
Prerani iznenadni odlazak kolege Seje sa ovog svijeta, sigurno nas je sve bacio u duboko razmišljanje…
Profesora Seada Gološa, poznajem od 1996. godine i znam da je njegova smrt zatekla mnoge i koji su ga znali i koji nisu a pogotovu kolektiv Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu.
Mada sam stariji od njega 3 godine, nakako sam ga doživljavao kao iskusnijeg. Na poslovnom planu dosta smo sarađivali i dobro upaznali. Zato znam da je uvijek bio bar tren isped svih.
Za njega sam znao reći da ga naš fakultet mora sačuvati u našim redovima, pa makar održao samo jedno predavanje po semestru, jer sama njegova karizmatična pojava i kao osobe i kao stručnjaka, bila je dovoljna…
Teško je, ali naš fakultet, koji je izmeđuostalog iznjedrio i našeg Seju, mora da kroz obazovanje i stalno usavršavanje obazovnog procesa, pružiti mladim kolegama svu ljudsku i stručnu potporu, kako bi i u budućnosti dobivali nove Seje o kojima će se tako lijepo govoriti.
Mada sam stariji od njega 3 godine, nakako sam ga doživljavao kao iskusnijeg. Na poslovnom planu dosta smo sarađivali i dobro upaznali. Zato znam da je uvijek bio bar tren isped svih.
Za njega sam znao reći da ga naš fakultet mora sačuvati u našim redovima, pa makar održao samo jedno predavanje po semestru, jer sama njegova karizmatična pojava i kao osobe i kao stručnjaka, bila je dovoljna…
Teško je, ali naš fakultet, koji je izmeđuostalog iznjedrio i našeg Seju, mora da kroz obazovanje i stalno usavršavanje obazovnog procesa, pružiti mladim kolegama svu ljudsku i stručnu potporu, kako bi i u budućnosti dobivali nove Seje o kojima će se tako lijepo govoriti.
Dragi naš Sejo, bio si i bićeš mnogima uzor, bez obzira što si nas fizički morao prerano napustiti.
šef Katedre za arhitektonsko projektovanje:
Prof.mr.Sabrija Bilalić
Teško nam je. Teško mi je! Te noći kada sam saznao da je preminuo Sead Gološ, moj sin je na meni vidio promjenu raspoloženja kojoj nikada ranije nije svjedočio. Pitao me zašto sam tužan i zašto mi je tako teško. Dok sam pokušavao djetetu dati kratki, jezgroviti odgovor primjeren njegovom uzrastu, shvatio sam da taj odgovor ne može biti kratak. Teško mi je zato što smo se rastali od dobrog i plemenitog čovjeka! To je njegova ljudska dimenzija a onda druga je profesionalna, svjestan činjenice šta je on značio za našu sredinu i kakav je to gubitak. Bilo mi je jako teško kontrolirati emocije jer sam se cijelo vrijeme prisjećao naših kontakata i razmišljao o tome kako smo sada uskraćeni za mnoge lijepe trenutke jer uistinu, svaki kontakt s njim je bio upravo takav. Drag mi je bio zbog svog neposrednog načina komunikacije. Uvijek direktan, otvoren i iskren a uz to susretljiv i srdačan. Nije tajna da smo mu se divili gledajući sa kakvom lakoćom, karizmom i šarmom odgovara na svaki izazov. Njegove diskusije smo pratili sa pažnjom jer je s lakoćom odvajao bitno od nebitnog, uvijek uvjerljiv, pristojan i odmjeren. Zračio je autoritetom ali ne onim nametnutim, već prirodnim koji je počivao na znanju i iskustvu. Bio je vrlo sposoban, obziran, izvanserijski i svjetski. Teško mi je zato što naredne generacije studenata neće moći upoznati Seada Gološa na način kako smo ga mi upoznali. Profesionalne standarde je postavio jako visoko što će budućim generacijama biti istinska motivacija. Svaka naredna misao, ide onim smjerom da će svako od nas biti bolja osoba, kolega i prijatelj ako bude malo više poput Seada.
S poštovanjem,
Prof.dr. Mladen Burazor
Drage kolege/ce,
Neizmjerno sam tužna zbog prerane i iznenadne smrti dragog i postovanog kolege Seada Gološa.
Vjerovala sam, kao i mnogi, da će uspjeti dobiti bitku sa opakom bolescu i da cemo se ponovno vidjeti na hodniku 5.sprata, uzanom desnom krilu zgrade gdje su kabineti Stambenih zgrada i Osnova projektiranja – gdje bi on, kada god bi došao, pokucao svima nama na vrata, pozdravljao se i šalio na svoj ili nas racun. Uvijek su to bili vedri srdacni susreti.
Seada sam prvi put upoznala kao asistenta, a to je bio i moj prvi susret sa savremenom arhitekturom. Njegovi komentari koje je davao nama tada tek upisanim studentima arhitekture na nase prve projektantske skice znali su nekada zvučati grubo i nadmeno bez obzira na Seadovu šarmantnost, karizmatičnost i elokventnost. Trebalo nam je vremena da shvatimo i prihvatimo spoznaju kako Sead u nama vidi isključivo mlade arhitekte, ne prihvatajući činjenicu da neko može studirati arhitekturu a da je ne voli i ne razvija u sebi želji da se njome i bavi jednog dana.
Sead Gološ je volio arhitekturu, ljude i život. I uspijevao je u tome. Zbog toga sam ga doživljavala kao slobodnog čovjeka, sto zaista samo rijetki mogu biti. U to sam se i uvjerila puno puta, radeći poslije s njim na fakultetu.
Dragi Seade, počivaj u miru. Bilo je bogatstvo i čast poznavati te.
Doc.dr. Elša Turkušić Jurić
Poštovane kolegice i kolege,
Dijelim sa Vama tugu zbog smrti našeg dragog kolege arhitekte Seada Gološa. Estetika našeg grada, ali i drugih gradova, više neće biti bogata kako je to bila kada ju je gradio Sead. Sretan sam što sam imao mogućnost da sa Seadom diskutujem pitanja arhitekture i urbanizma. Naši stavovi su bili i istovjetni i suprotni. Posvećeno smo diskutovali pitanja etike, estetike i prakse arhitekture i urbanizma. Od Seada sam učio o praksi građenja grada i tražio da zajedno gradimo etiku građenja. Sead je bio otvoren i tvrdoglav, jednako kao i ja. Naši razgovori, u neformalnom prostoru, bili su posvećeni i žustri, toliko da nismo bili svjasni da smo bili okruženi studentima, koji su u tišini pratili naš razgovor. Sead je uvijek pozivao struku da diskutuje o struci. Imponuju mi trenuci kada smo pozivali i okupljali arhitekte i urbaniste Sarajeva da odlučno stanu u odbranu dobra čovjeka i grada, a protiv onih koji relativizuju značaj i snagu arhitekture i građenja dobra za sve. U vremenu opsade grada, kada su došli oni koji su vjerovali da znaju, Sead Gološ je stao ispred nas i nije dozvoljavao da naš grad bude predmet eksperimenta i zahtijevao je da “oni koji znaju” moraju razumjeti naš grad, prije nego što donesu odluke o njegovoj budućnosti. Danas živimo grad i arhitektu kakvu Sead i mi nismo želili. Ipak, učeći od Seada, arhitektura i grad mogu biti izgrađeni za dobro svih građana. Naša budućnost je izgubila velikog estetu. Neka mu je vječna slava. Iskreno, volio bih da mogu završiti neke od naših razgovora o arhitekturi – neka to bude u nekom drugom svijetu.
Prof.dr. Nihad Čengić