Jos jedna tuzna vijest obilježit ce ovu godinu. Jučer, 22.11.2020. godine, napustio nas je naš dragi profesor Momir Hrisafović, kolega, učitelj, prijatelj.
U vremenima kada smo sve više otuđeni jedni od drugih i kada je život na distanci postao novi nacin življenja, sjećanje na profesora Hrisafovica vraćaju nas u neke sretnije i ljepše dane, kada je zivot tekao lakoćom.
Bili su to studentski dani i naš prvi profesionalni kontakt na predavanjima iz Osnova projektovanja, predmeta na kojem ću, mnogo godina kasnije i na svoju srece, postati njegovim suradnikom. Opušteno, zanimljivo, duhovito i sa, očigledno, velikim iskustvom, učinio je da, u zamršeni svijet arhitekture i projektiranja, ulazimo postupno, lagano, gotovo kao kroz igru, onako kako samo istinski učitelji umiju, shvaćajući mladog čovjeka, njegove potrebe, dileme, želje…
Mnogo godina kasnije, kada postajem njegov bliski suradnik, pristupačnost kojom je zračio izbrisala je granice profesor – asistent i stvorila ozračje u kojem bi svaki mladi čovjek poželio započeti svoju karijeru, uvijek opušteno, bez pritiska, ali uz bezrezervnu podršku. Uvijek uz duhovite dosjetke, koje i danas prepričavamo. Mi, Profesorove kolege, svjedoci smo kako je nesebično, spontano dijelio svoje znanje, onako kako to umiju samo veliki ljudi i istinski stručnjaci. Arhitekturu je nosio u sebi, kao da je to nešto sasvim prirodno, lagano i vješto je prenoseći studentima i kolegama.
Profesor Hrisafović je iza sebe ostavio brojne objekte, čija nam je arhitektura prisna, bliska, iskrena, upravo, onakva kako nas je učio, a njegova predavanja, separati, crteži i danas su temelj znanja koje prenosimo studentima.
Tužni zbog odlaska dragog profesora Hrisafovića, ali zadovoljni, jer smo ga poznavali i učili od njega, njegovim Srđi, Minji, prof. Vlasti i cijeloj porodici upućujemo izraze dubokog saučesća.
Prof. Nina Ugljen Ademović